Mate Zekan, Kralj Zvonimir - dokumetni i spomenici [King Zvonimir - Documents and Monuments], Katalog izložbe / Exhibition Catalogue [Ed. Željko Demo], Zagreb 1990, 47 pages.

Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti, 2022

Povijest gradnje i arhitektura dvorca obitelji Janković u Biškupcima slabo je istražena. Uništeni dvorac, poznat preko crno-bijelih fotografija s početka 20. stoljeća, imao je ulogu obiteljske rezidencije i vlastelinskog sjedišta Stražemanskog vlastelinstva. Detaljnijom analizom arhivske obiteljske ostavštine i predmeta iz fundusa Gradskog Muzeja Požega utvrđene su nove kronološke odrednice gradnje prije nego je imanje kupio Ivan Janković. Početkom 18. stoljeća kao vlasnici Stražemanskog vlastelinstva su zabilježeni Franjo Crnković, poslanik Hrvatsko-slavonskog sabora, te Joseph Pürck i njegova supruga. Vlasništvo u periodu od oko 1720. do 1764. godine nije sasvim rasvijetljeno, a od 1754. godine imanje je bilo u vlasništvu biskupa Franje Thauzya, a zatim Ilije Gromana. Smatralo se da je biskup i sagradio dvorac, međutim analizirani podaci upućuju na to da je do 1762. godine na imanju postojala samo drvena prizemna vlastelinska kurija sa zidanim podrumom. Daljnja analiza arhivskih podataka i recentne literature o vlastelinstvu pokazala je da ga je Ivan Janković kupio već 1764., a ne 1777. godine kako se dosada smatralo. U arhivskoj ostavštini obitelji Janković pronađen je i tlocrt katnice koja, gabaritima i oblikom ne odgovara biškupačkom dvorcu kakav je poznat sa crno-bijelih fotografija. Intrigira pretpostavljena datacija tlocrta u period od 1766. do 1776. godine, odnosno točno u vrijeme nakon kupovine Ivana Jankovića, no namjenu navedenog tlocrta tek treba utvrditi. O unutarnjoj opremi dvorca nije se dosada ništa znalo, a zahvaljujući kupoprodajnom ugovoru Stražemanskog vlastelinstva iz 1876. godine s priloženim popisom inventara dvorca u Biškupcima moguće je djelomično rekonstruirati prostornu organizaciju građevine i njezinog unutrašnjeg uređenja.

2018

Scrinia Slavonica : godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 2013

Autori objavljuju transkripciju izvještaja tridesetničara Andrije Labosa i plemićkog suca Franje Pavića o stanju u Požeškoj kotlini, nastalog tijekom djelovanja Caraffi ne komisije 1698. godine. Izvještaj se nalazi u Finanzund Hofkamerarchivu u Beču, u fondu Hoffi nanz Ungarn u fasciklu r. Nr. br. 388, fol. 1-108. U uvodnom tekstu ukratko su prikazali društvene prilike u kojima je nastao spomenuti izvještaj. Također su naveli tekstualne karakteristike ovog izvještaja, kao i metode primijenjene pri njegovoj transkripciji. Upozorili su i na pojedine pogreške u izvještaju koje nisu ispravljali, nastojeći sačuvati njegovu sadržajnu izvornost. Ključne riječi: Požeška kotlina, Bečka Dvorska komora, Guido von Starhemberg, izvještaj, edicija teksta. * Zahvaljujemo dr. sc. Ivani Horbec na provjeri transkripcije dokumenata napisanih goticom i na njemačkom jeziku.

Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 2006

2005

Bj elot ar, Dan>zazr, sred>rj et] z ekou>za skzclpttcra, sred>zjetj ekot~>za Slat o> rijez, Pa>zo> tija, sred>zj e t deko r >ta zko>>ogra/>Jaz Tbe azctbors a>tal@ze tu'o fr@g»ze>rts o f prest>»ze>bly»tediet'al sczclptzcre, a font ez>zd a colt>»t>zfro»z Dan>z ezr i>z tbe Mr>se>c»z o f tbe Ctty of Bjelot~ar, tnitI> a>zi>zte>rtio>t to proz~ide a >>zaterial, for»zal, bistoricez!, a>zel ico>tograpbic fra»zezt ork for a>z i>z eleptb stz>dg o f tbe pieces. Tbe a>ralysis raises dotcbts about local origi>t a>rcđ tbe age of tbe frag»re>rts, u bieb are»>ost liker of Nortber>z Italia>r (Ve>retia>r) origi >t, a>rd possiblv of a ratber late tlate (copies: J, czs »rav be tl>e case o f so»ze Šl»>liar »zate>ta!s t>z Htc>zga+. Hotuevel, a Pa>z>zo>tta>z o>tgz>t a>ld ez l2 ce>zt>c +' ef<rte sbo>tItl >tot be at tbis stage co»rpletely rr>led o>lt. Around 1950 the City Museum of Bjelovar was a recipient of two sculpted objects from the Spa at Daruvar. '. Đielovur, Citv hluseum, Font trom Daruv,tr, reliets iArcheotogicat tttuseum oo Zćgfehl

Umjetnost slavonskog plemstva - vrhunska djela europske baštine/ The Art of the Slavonian Nobility - Masterpieces of European Heritage / Najcer Sabljak, Jasminka ; Lučevnjak, Silvija ; Galović, Valentina (ed.), 2021

Između prve polovine 18. i sredine 20. stoljeća najveći je dio teritorija Slavonije izvan granica Vojne krajine bio podijeljen na goleme latifundije u vlasništvu nekolicine plemićkih obitelji. Njihovo bogatstvo i politička moć omogućili su im ogroman utjecaj u svim sferama društvenog i kulturnog života prostora na kojima su živjeli, pa tako i na području arhitekture. Cilj je ovoga teksta sintezno izložiti najvažnije segmente arhitektonske produkcije za koje su neposredno ili posredno bili odgovorni vlastelini današnje istočne Hrvatske (Slavonije, južnog dijela Baranje i zapadnog Srijema). U tekstu ograničene dužine nije, dakako, bilo moguće obraditi sve vlastelinske građevine toga područja, a u potpunosti su izostavljeni i objekti koje je plemstvo podizalo izvan granica istočne Hrvatske.

Knjiga Peje Ćoškovića s privlačnim i obećavajućim naslovima, od svojeg izlaska do danas, nije izazvala nikakve reakcije u historiografi ji i arheologiji, što upućuje na to da je slabo zapažena, a i meni samom je tek krajem 2004. došla u ruke. Njezin je autor danas djelatnik u Leksikografskom zavodu u Zagrebu i profesor povijesti srednjeg vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Knjiga je proizišla iz, kako sam autor piše u predgovoru, nerealiziranog znanstvenog projekta monografi je o Bosanskoj Gradišci od najstarijih vremena do sadašnjosti, čija je izrada prije posljednjeg rata bila povjerena Institutu za istoriju u Banjoj Luci u kojem je autor tada bio znanstveni djelatnik. Najveći dio knjige obuhvaća tri dijela koja se odnose na tri razdoblja srednjovjekovne prošlosti tog područja: prvi se odnosi na vladavinu ugarske dinastije Arpadovića od kraja 11. do početka 14. st. Drugi se odnosi na postupno jačanje političkog utjecaja Bosne prema autoru (a zapravo je riječ o političkom utjecaju moćne plemićke obitelji Hrvatinića koja je vladala dijelovima Hrvatske u sastavu Bosanske Banovine, kasnijeg Kraljevstva -Donjim krajevima i Zapadnim stranama) od početka 14. st. do 1463. Treći se odnosi na Jajačku Banovinu od 1463. do 1527. Svaki se dio sastoji iz većeg broja manjih poglavlja s poprilično dramatičnim naslovima. Prva su dva dijela popraćena i kartama, ali je vjerojatno previdom za različite povijesne situacije stavljena ista i to zastarjela i prevladana karta (str. 33 i 69). Na samom početku mogu se staviti dvije metodološke primjedbe. Prva: U naslovu knjige i u predgovoru autor je razdoblje koje obrađuje označio kao razvijeni srednji vijek, dok je kao apsolutno kronološki okvir zapravo uzeo raspon od kraja 11. do početka 16. st. Neshvatljivo je i začuđujuće da je jedan specijalist za srednji vijek odstupio od opće prihvaćene periodizacije, po kojoj razvijeni srednji vijek traje od polovice 11. do polovice 13. st., a kasni srednji vijek od polovice 13. do polovice ili kraja 15. st. (gornja granica nije ista u svim dijelovima Europe). Znači li to da je njemu razdoblje razvijenog feudalizma od 12. do 15. st. identično s razvijenim srednjim vijekom? Znači li to da je njemu razdoblje kasnog feudalizma od 16. st. na PEJO ĆOŠKOVIĆ: SUSRET SA ZAGUBLJENOM POVIJEŠĆU Područje Bosanske Gradiške u razvijenom srednjem vijeku Biblioteka Glasnika Banjalučke biskupije, Svezak 5, Zagreb 2001, 212 stranica, 6 karata i 5 slika

2001

Ovaj rad bavi se odnosom Ivana KukuljeviÊa Sakcinskog prema Bosni i Hercegovini, izraaeenom u njegovu politiËkom, knjiaeevnom i historiografskom radu u doba hrvatskog narodnog preporoda. Istraaeeno razdoblje poËinje krajem 30-tih godina 19. st. i zavrπava godinom 1849. Nastojao sam prikazati svu raznolikost KukuljeviÊeva zanimanja za Bosnu i Hercegovinu. Zanimanje KukuljeviÊa za Bosnu i Hercegovinu i Slavene pod turskom vlaπÊu nije sporadiËno nego kontinuirano. Ono nije rezultat tre-nutaËnog interesa nego vaaean dio njegovih politiËkih, kulturnih i povijesnih promiπljanja u preporodnom razdoblju. a) Razlozi KukuljeviÊeva zanimanja za Bosnu i Hercegovinu VeÊ samo podrijetlo moralo je poticati KukuljeviÊa na zanimanje za podruËja pod turskom vlaπÊu, a posebno za podruËje Bosne i Hercegovine. Njegova obitelj, naime prema predaji vuËe podrijetlo iz Hercegovine 1. Poseban poticaj tom interesu dao je susret s bratom crnogorskog vladike-orom PetroviÊem Njegoπem 1837. u BeËu. Tada su intenzivno razgovarali o "blagostanju" Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine "i ciele Ilirie" kao i o "junaËkim Ëinima" 2. KukuljeviÊ zanimanje za "turske" teme tako izraaeava i prije nego πto je istupio iz vojne sluaebe i aktivno se ukljuËio u politiËki aeivot domovine. Ono dolazi do izraaeaja veÊ u "Juranu i Sofiji". Prva verzija ove drame (vjerojatno kao prerada njemaËkog izvornika) nastaje veÊ krajem 1836. ili poËetkom 1837. Ipak, za ovaj rad najzanimljiviji peti prizor (o kome Êe joπ biti rijeËi) nastaje tek 1838. pod utjecajem Vjekoslava Babu-kiÊa i Dimitrija Demetra 3 .