Пређи на садржај

Fenitoin

С Википедије, слободне енциклопедије
Fenitoin
Klinički podaci
Prodajno imeDilantin
Drugs.comМонографија
MedlinePlusa682022
Kategorija trudnoće
  • D
Način primeneOralno, parenteralno
Pravni status
Pravni status
  • ℞ (Prescription only)
Identifikatori
CAS broj57-41-0 Зелена квачицаДа
ATC kodN03AB02 (WHO) N03AB04, N03AB05
PubChemCID 1775
DrugBankDB00252 Зелена квачицаДа
ChemSpider1710 Зелена квачицаДа
UNII6158TKW0C5 Зелена квачицаДа
KEGGD00512 Зелена квачицаДа
ChEBICHEBI:8107 Зелена квачицаДа
ChEMBLCHEMBL16 Зелена квачицаДа

Fenitoin natrijum je antiepileptik sa širokom promenom. Fenitoin deluje tako što potiskuje abnormalnu moždanu aktivnost do koje dolazi tokom napada putem redukovanja električne provodnosti između moždanih ćelija. On stabilizuje neaktivno stanje naponom kontrolisanih natrijumskih kanala. Osim epileptičkih napada, on se koristi za lečenje trigeminalne neuralgije u slučaju da karbamazepin ili drugi tretmani prve linije nisu delotvorni.[1][2]

On se ponekad ubraja u klasu 1b antiaritmika.[3]

Fenitoinska kinetika je nelinearna. Dolazi do visoko promenljivih koncentracija čak i pri manjim promena doziranja. Malo povećanje doze može da dovede do velikog povećanja koncentracije leka usled zasićenja eliminacionih puteva.

Fenitoin, 5,5-difenilimidazolidindion se može sintetisati na bar dva načina. Prvi metod je bazom katalizovana adicija ureje na benzil, čemu sledi preuređenje benzilne kiseline (1,2 fenilna migracija) da se formira željeni proizvod. Ovo je poznato kao Bilcova sinteza fenitoina.[4]

Drugi metod je reakcija benzofenona sa natrijum cijanidom u prisustvu amonijum karbonata, sa simultanom ciklizacijom rezultujućeg proizvoda (karboksiaminonitrila) i njegovim preuređenjem pod reakcionim uslovima da se formira fenitoin.[5]

  1. ^ Hardman JG, Limbird LE, Gilman AG (2001). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (10. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071354697. doi:10.1036/0071422803. 
  2. ^ Pdr Staff (2009). PDR: Physicians Desk Reference 2010 (Physicians' Desk Reference (Pdr)). Rozelle, N.S.W: Thomson Reuters. ISBN 1-56363-748-0. 
  3. ^ Balaji S (2004). . „Medical therapy for sudden death”. Pediatr. Clin. North Am.. 51 (5): 1379—87. PMID 15331289. doi:10.1016/j.pcl.2004.04.002. 
  4. ^ Biltz, H. (1908). . „Constitution of the Products of the Interaction of Substituted Carbamides on Benzil and Certain New Methods for the Preparation of 5,5-Diphenylhydantoin”. Chemische Berichte. 41: 1379—93. 
  5. ^ US patent 2409754, Hense, H. R., "Method for obtaining hydantoins", issued 22. 10. 1946., assigned to Parke Davis 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).