Grabežljiva riba
Grabežljive ribe su hiperkarnivorne ribe koje aktivno love druge ribe ili vodene životinje, kao što su, na primjer, ajkule, sabljarke, barakude, aligator gar, tuna, riba delfin, smuđ, grgeč i losos. Neke omnivorne ribe, poput pirane Pygocentrus nattereri, povremeno mogu biti i grabežljive, iako se strogo ne smatraju obligantnim grabežljivim ribama.
Procijenjeno je da su populacije velikih grabežljivih riba u globalnim okeanima do 2003. godine iznosile oko 10% svog predindustrijskog nivoa[1] i one su najviše izložene riziku od izumiranja; tokom izumiranja između krede i paleogena prije 66 miliona godina došlo je do nesrazmjernog nivoa izumiranja velikih grabežljivih riba.[2] Utvrđeno je da stvaranje morskih rezervata obnavlja populacije velikih grabežljivih riba kao što su Serranidae - kirnje i brancini.[3]
Grabežljive ribe prelaze između vrsta plijena kao odgovor na varijacije u njihovoj brojnosti. Takve promjene u preferencijama su nesrazmjerne i odabiru se kao evolucijski efikasne.[4] Grabežljive ribe mogu postati štetočine ako se unesu u ekosistem u kojem postaju novi vršni predator. Primjer toga su ribe iz porodice Channidae, koje su izazvale mnogo problema u Marylandu i Floridi.[5]
Grabežljive ribe poput ajkula, sabljarki, aligator gara i tune dio su ljudske prehrane i meta su ribolova, ali imaju tendenciju koncentriranja značajnih količina žive u svojim tijelima jer se nalaze visoko u lancu ishrane, posebno kao vršni predatori, zbog biomagnifikacije.[6]
Predatori su važan faktor koji treba uzeti u obzir pri upravljanju ribnjacima, a metode za to su dostupne i koriste se u nekim mjestima.[7]
Osim toga, prisustvo tih predatora također omogućava njihovom plijenu da razvije protumjere putem prirodne selekcije. Posljedično, predatori i plijen bit će uhvaćeni u evolucijskoj utrci u naoružanju, gdje će svako nastojati steći prednost nad drugim. Prisustvo grabežljivih riba igra veliku ulogu u veličini, obliku i performansama plivanja punoglavaca Lithobates clamitans. Prisustvo tih predatora u njihovom staništu uzrokuje da punoglavci razviju mala tijela i velike mišiće repa kako bi brže i efikasnije pobjegli od njih.
Neke grabežljive ribe, poput lamnidnih ajkula, sabljarki, tuna, opaha i Gasterochisma melampus, imaju sposobnost kranijalne endotermije, tj. sposobnost podizanja temperature očiju i mozga, što pomaže vidu i nervnoj funkciji tokom promjena temperature okoline.[8]
- ↑ Myers, Ransom A.; Worm, Boris (15 May 2003), „Rapid worldwide depletion of predatory fish communities”, Nature (Macmillan) 423 (6937): 280–283, Bibcode 2003Natur.423..280M, DOI:10.1038/nature01610, PMID 12748640.
- ↑ „Study unravels why certain fishes became extinct 65 million years ago”. eScienceNews. 26 March 2009. Pristupljeno 2009-09-30.
- ↑ Garry R. Russ; Angel C. Alcala (2003), „Marine Reserves: rates and patterns of recovery and decline of predatory fish, 1983–2000”, Ecological Applications 13 (6): 1553–1565, DOI:10.1890/01-5341
- ↑ WW Murdoch; S Avery; MEB Smyth (1975), „Switching in predatory fish”, Ecology (Ecological Society of America) 56 (5): 1094–1105, DOI:10.2307/1936149, JSTOR 1936149
- ↑ US acts over predatory fish, BBC, 23 July 2002
- ↑ Definition of predatory species of fish to which the higher level of methyl mercury applies, Food and Agriculture Organization of the United Nations, 6 May 1994, arhivirano iz originala na datum 4 March 2016, pristupljeno 10 May 2020
- ↑ Methods to consider predators in fishery management, The Pew Charitable Trusts, 7 May 2013, arhivirano iz originala na datum 2013-09-09, pristupljeno 2026-03-26
- ↑ Runcie, Rosa (2009). „Evidence for cranial endothermy in the opah (Lampris guttatus)”. J Exp Biol 212 (4): 461–470.
- Grabežljive ribe na AquaticCommunity.com
- Stručnjaci kažu da broj grabežljivih riba u okeanima alarmantno opada Washington Post, 21. februar 2011.
