Azogues
Azogues | |
|---|---|
| San Francisco de Peleusí de Azogues | |
Panorama grada | |
![]() | |
| Koordinate: 2°44′0″S 78°50′0″W / 2.73333°S 78.83333°W | |
| Država | |
| Provincija | Azuay |
| Kanton | Azogues |
| Osnovan | 1562.[1] |
| Uprava | |
| • Alcalde | Javier Serrano |
| Površina | |
| • Ukupno | 14.34 km² |
| Nadmorska visina | 2,518[1] m |
| Stanovništvo (2022.) | |
| • Ukupno | 35.763 |
| • Gustina | 25/km² |
| Vremenska zona | UTC-5 |
| Poštanski broj | EC030150[1] |
| Pozivni broj | 593 7[1] |
Azogues službeno San Francisco de Peleusí de Azogues je grad od 35,763 stanovnika[1] na jugu Ekvadora.u Provinciji Azuay u kojoj je administrativni centar.[2]
Azogues se prostire u kotlini rijeke Burgay, na nadmorskoj visini od 2,520 metara[2], udaljen tridesetak km sjeveroistočno od Cuence.[3]
Osnovan je 1562. ime je dobio ime od španjolske riječi azogue =živa, koja se iskapala za španjolskih kolonijalnih vremena.[3]
Sve do 1775. kad je postao parohija, živio je u sjeni veće nedaleke Cuence. U aprilu 1825. za vrijeme Velike Kolumbije postao je administrativni centar vlastitog kantona, iste godine u novembru dobio je status ville.[2]
Nakon što je osnovana Republika Ekvador, dekretom iz novembra 1880., postao je administrativni centar novoosnovane Provincija Azogues, koja je .nešto kasnije prezvana u Cañar.[2]
Od 1967. se svakog 1. januara održava procesija u čast svetice zaštitnice Presvete Djevice, na taj dan u grad dođu brojnihodočasnici iz svih krajeva zemlje.[2]
Azogues je danas administrativno-trgovački centar ratarskog kraja, poznatog po žitu i voću. Od industrije ima mlinove, štavionice i radionice za izradu panama šešira.[3]
Kako se nalazi na trasi Panameričkog autoputa dobro je povezan sa ostalim gradovima u zemlji.[3]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Azogues (Asuwi)” (engleski). City Population. Pristupljeno 18.04.2024.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Azogues” (španjolska). Enciclopedia del Ecuador. Arhivirano iz originala na datum 2024-04-19. Pristupljeno 18.04.2024.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Azogues Ecuador” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 18.04.2024.
