Parma
| Parma | |
|---|---|
 |
  |
| Regija: | Emilia-Romagna |
| Pokrajina: | Parma (PR) |
| Koordinate: | 44°48′N 10°20′E / 44.800°N 10.333°E |
| Visina: | 57 m[1] |
| Površina: | 260,6 km2[1] |
| Stanovništvo: | 199 450[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 43100 |
| Pozivni broj: | 0521 |
| Svetac zaštitnik: | sv. Ilarij iz Poitiersa, sv. Onorat, sv. Roko |
  Parma Parma na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | službene stranice grada |
Parma je grad u talijanskoj pokrajini Emilia-Romagna, poznat po svojoj arhitekturi i bogatoj okolici. Sjedište je poznatog sveučilišta - Università degli Studi di Parma, UNIPR, jednog od najstarijih na svijetu. Rječica Parma dijeli grad na dva dijela, grad je dobio ime, po etruščanskom imenu za okrugli štit - Parma, koje su usvojili i Rimljani.
Parma je i upravno sjedište istoimene provincije s više od 180 000 stanovnika, kao i biskupijsko sjedište.
Rijeka Parma, pritoka rijeke Pad, dijeli središte na takozvanu Novu i Staru Parmu (quartiere Oltretorrente ).
Zahvaljujući položaju u nizini rijeke Pad, Parma ima suptropsku klimu s kontinentalnim utjecajima. Zimski mjeseci su poprilično hladni i oštri za talijanske standarde. Ljeta, s druge strane, mogu biti vrlo vruća i vlažna.
Grad su osnovali Rimljani u 2. stoljeću prije Krista. Važno je prometno i trgovačko središte. Nakon ostrogotskih razaranja u 4. stoljeću naselje je obnovljeno u srednjem vijeku. Bio je poprište sukoba između Svetog Rimskog Carstva i Pape u 14. stoljeću, pa je često mijenjao vladare. Papa Pavao III. 1545. godine proglasio je Parmu dijelom Vojvodstva Parme i Paicenze. Nakon razdoblja habsburgške vlasti, potkraj 18. stoljeća grad dolazi pod vlast Francuza, da bi se već 1815. godine vratio pod austrijsku vlast. Godine 1861. Parma je priključena novoosnovanoj Kraljevini Italiji. Danas je Parma važno cestovno i željezničko čvorište na pravcu između Milana i Bologne. Ima razvijenu prehrambenu i farmaceutsku industriju, metalurgiju, proizvodnju stakla i strojeva, a najpoznatiji proizvod je sir parmezan.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 199 450. Djeca i mladi činili su 15 %, a starije osobe 22,9 % stanovništva.[3]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1861. | 68 284 | — |
| 1871. | 68 889 | +0,9 % |
| 1881. | 68 382 | −0,7 % |
| 1901. | 77 004 | +12,6 % |
| 1911. | 84 140 | +9,3 % |
| 1921. | 96 347 | +14,5 % |
| 1931. | 106 400 | +10,4 % |
| 1936. | 109 365 | +2,8 % |
| 1951. | 122 978 | +12,4 % |
| 1961. | 147 368 | +19,8 % |
| 1971. | 175 228 | +18,9 % |
| 1981. | 179 019 | +2,2 % |
| 1991. | 171 989 | −3,9 % |
| 2001. | 170 031 | −1,1 % |
| 2011. | 175 895 | +3,4 % |
| 2021. | 195 436 | +11,1 % |
| Izvori: [4][5] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (159 063 – 82,4 %), Moldavija (6322 – 3,3 %), Albanija (3450 – 1,8 %), Filipini (2505 – 1,3 %), Rumunjska (1702 – 0,9 %), Nigerija (1659 – 0,9 %), Maroko (1487 – 0,8 %), Gana (1202 – 0,6 %), Obala Bjelokosti (1078 – 0,6 %), Pakistan (1016 – 0,5 %), Indija (995 – 0,5 %), Senegal (901 – 0,5 %), …[6]
- Girolamo Francesco Maria Mazola, poznatiji kao Parmigianino, slikar
- Sisto Badalocchio, slikar
- Alessandro Araldi, slikar
- Michelangelo Anselmi, slikar rođen u Toskani
- Giovanni Maria Francesco Rondani, slikar
- Girolamo Mazzola Bedoli, slikar
- Antonio da Correggio, slikar rođen u Correggiu (Reggio Emilia)
- Benedetto Antelami arhitekt i kipar
- Giacomo Zanguidi, slikar
- Bartolomeo Schedoni, slikar
- Oreste Carpi, slikar
- Giambattista Bodoni, tipograf
- Ferdinando Paer, skladatelj
- Giuseppe Verdi, skladatelj opera
- Arturo Toscanini, dirigent
- Bernardo Bertolucci, filmski redatelj
- Giovannino Guareschi, pisac
- Vittorio Bottego, istraživač
- Attilio Bertolucci, pjesnik
- Aleksandar Farnese, vojni zapovjednik
- Cleofonte Campanini, dirigent
- Franco Nero, glumac
Parma je poznata po svojim prehrambenim proizvodima: po siru parmezanu (Parmigiano Reggiano), koji se proizvodi po cijeloj pokrajini Reggio Emilia, po svom pršutu (Prosciutto di Parma). Zbog velike tradicije u proizvodnji i plasmanu prehrambenih proizvoda, 2004. Parma je izabrana za sjedište Europske agencije za sigurnost prehrambenih proizvoda (European Food Safety Authority EFSA).
Parma je sjedište dviju snažnih multinacionalnih prehrambenih kompanija; Barille (tjestenina) i Parmalata (mljekarska industrija).
, Shijiazhuang, Kina
, Milwaukee, SAD
, Guadalajara, Meksiko
, Bourg-en-Bresse, Francuska- , Tours, Francuska
, Guadalajara, Castile-La Mancha, Španjolska
, Ljubljana, Slovenija
, Worms, Njemačka
, Szeged, Mađarska
, Moncton, Kanada- , Stockton, SAD
- Europska agencije za sigurnost prehrambenih proizvoda Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. svibnja 2007. (Wayback Machine)
- 360° panoramske slike grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2004. (Wayback Machine)
- Kratka povijest grada na videu
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)