Prijeđi na sadržaj

Latinski jezik

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Latinski)
Latinski jezik
lingua Latina
Države Vatikan
RegijeApeninski poluotok, Europa
Govornici† mrtav jezik
Razredbaindoeuropski
 italski
  latinsko-faliskički
   latinski
Službeni status
Služben Vatikan (za službene svrhe)
UstanovaPapinska akademija za latinitet
Jezični kôd
ISO 639-1la
ISO 639-2lat
ISO 639-3ltn

Latinski jezik je izumrli jezik iz skupine italskih jezika. U antici se izvorno govorio na Apeninskom poluotoku, a raširio po velikom dijelu Europe kao jezik Rimskog Carstva. Nakon raspada Rimakof Carstva iz latinskoga su nastali romanski jezici (talijanski, francuski i drugi). Iako tada više nije imao izvornih govornika, latinski je i u idućim stoljećima opstao u upotrebi kao službeni jezik brojnih europskih zemalja te zapadnog kršćanstva, koristio se u znanosti, književnosti i pravu. Služio je kao lingua franca europske kulture i utjecao na druge europske jezike. S vremenom njegova upotreba ipak opada, osobito u 19. stoljeću, a ulogu latinskog preuzimaju različiti nacionalni jezici. Danas je službeni jezik Katoličke Crkve.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Lapis Satricanus

Izvorno je latinski jezik ograničen na pokrajinu Lacij (odakle je dobio ime) i njenog grada Rima, zbog čega nije imao raznolikih dijalekata.

Najstariji natpis na latinskome datira se u 7. stoljeće prije Krista: Fibula Praenestina (Fibula iz Preneste). Iako je tekst na njoj autentičan arhaičan latinski, sama je fibula vrlo vjerojatno krivotvorina. Stoga se kao pravi najstariji natpis ipak uzima Duenosov natpis iz 7. ili 6. st. pr. Kr. urezan na posudi za piće. Taj je magijski tekst teško odgonetnuti.[1]

Jako je loše očuvan Lapis Niger (Natpis s Foruma, Crni kamen) iz otprilike 550. g. pr. Kr. Natpis iz Lavinija je brončana pločica iz 500-ih godina pr. Kr. U temeljima hrama u Satriku (30 kilometara od Rima) nađen je Lapis Satricanus iz 6. st. pr. Kr.

Kasnijim prepisivanjem iskrivljeni su Carmen Arvale i Carmen Saliare te Leges XII tabularum (Zakonik dvanaest ploča) iz 5./4. st. pr. Kr.[1]

Biblija iz 1407. godine pisana na latinskom jeziku

Prva rimska širenja obuhvatila su Apeninski poluotok gdje je latinski istisnuo lokalne idiome i jezike: već oko 100. godine prije Krista gotovo čitava Italija govori latinski. Kako se od 2. stoljeća rimska vlast počela širiti po čitavom Sredozemlju, tako je i latinski jezik izlazio iz okvira drevne Italije i prerastao u svjetski jezik.

Književni, klasični latinski nije odgovarao govornomu jeziku ljudi: to je bio vulgarni latinski, kolokvijalni jezik stanovništva korišten u svakodnevnomu životu. Upravo je ta varijanta predak romanskih jezika.

U razvoju latinskoga jezika odsudnu su ulogu odigrali prvi rimski književnici, ugledajući se na starogrčki jezik, mijenjali i prilagođavali književnomu i filozofskomu izričaju.

Na hrvatskom području

[uredi | uredi kôd]

Latinski jezik je ostavio dubok trag u hrvatskoj povijesti i kulturi. Latinskim jezikom napisani su brojni hrvatski povijesni državno-pravni dokumenti, listine i spomenici, od kojih je najstarija sačuvana Trpimirova darovnica iz 852.[2] Iz upotrebe izlazi tijekom 19. stoljeća; koristio u Hrvatskom saboru sve do 1847,[3] u gimnazijama se znatno smanjuje udio satova latinskog i grčkog g. 1849.,[4] a u drugoj polovici 20. st. je Drugim vatikanskim koncilom (1962–1965) u katoličkoj liturgiji dopušteno korištenje narodnih jezika umjesto latinskog.[5]

Do 18. stoljeća latinski se u Hrvatskoj često nazivao dijačkim (đačkim) jezikom jer su se njime služili đaci, to jest školovani ljudi.[6]

Hrvatske gramatike latinskog jezika

[uredi | uredi kôd]

U 15. i 16. stoljeću pojavljuju se prve gramatike latinskog koje su priredili hrvatski autori (Franjo Niger, Ivan Polikarp Severitan, Šimun Trogiranin Aretophylus), no one su bile pisane na latinskom i nisu bile namijenjene specifično hrvatskoj publici. Na stariju je hrvatsku tradiciju latinske gramatikografije osobito utjecala gramatika isusovca Manuela Álvaresa iz 1572. Tijekom 19. stoljeća glavnim modelom postaje gramatika Józsefa Grigelya (1807. – 1809.); posljednja je hrvatska gramatika temeljena na Grigelyevoj bila ona A. Kraljevića iz 1863. Slovnica Adolfa Vebera iz 1853. čini odmak od dotadašnje tradicije, okreće se njemačkim uzorima i znatno proširuje opis sintakse; na uglavnom istom modelu nastale su i iduće desetljećima korištene gramatike I. Pavca (1881.), J. Golika (1910., prerada Pavčeve), i konačno V. Gortana, O. Gorskog i P. Pauša iz 1954. koja je i danas u upotrebi.[7][8] Uže su stručne namjene dvije povijesne gramatike, A. Mayera iz 1938. (nedovršena, objavljena kao skripta strojopisno) i R. Matasovića iz 1997.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Kapović, Mate. 2008. Uvod u indoeuropsku lingvistiku: pregled jezikâ i poredbena fonologija. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-847-6
  2. ↑ Krstić 1962, str. 479.
  3. ↑ Krstić 1962, str. 492.
  4. ↑ Švoger, Vlasta. 2023. Prema modernom hrvatskom školstvu: reforme u dugom 19. stoljeću i uloga hrvatskog jezika. Ćavar, Ana; Plejić Poje, Lahorka (ur.). Hrvatski jezik: Povijest i uloge nastavnog predmeta. Hrvatsko filološko društvo. Zagreb. str. 19
  5. ↑ HE: novolatinski.
  6. ↑ Daničić, Đuro; Valjavac, Matija; Budmani, Pero. 1884–1886. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Dio II: Četa—Đavli. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. str. 955
  7. ↑ Demo, Šime. 2007. Od Latinske slovnice do Latinske gramatike: Nastanak »moderne« gramatike latinskoga u Hrvata. Filologija. HAZU. Zagreb. 49: 37–49
  8. ↑ Demo, Šime. 2008. Valentnost glagolâ u hrvatskim gramatikama latinskoga (Doktorska disertacija). Sveučilište u Zagrebu: Filozofski fakultet. str. 12–35

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikiknjiga
Logotip Wikiknjiga
 Wikiknjige imaju gradivo o temi Latinski jezik
Članak Latinski jezik koji govori o jeziku je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Latinski_jezik&oldid=7491025"