KK Zadar

KK Zadar
Puno ime	Košarkaški klub Zadar
Nadimak	Plavo-bijeli
Boje kluba
Osnovan	26. travnja 1945.
Dvorana	Dvorana Krešimira Ćosića
Kapacitet	9000
Trener	Danijel Jusup
Liga	ABA liga Premijer liga
Glavni dres 　 Pričuvni dres
Službena stranica www.kkzadar.hr

KK Zadar je hrvatski košarkaški klub iz Zadra. Trenutačno se natječe u Premijer ligi i ABA ligi. Zadar se često naziva gradom košarke, a uz to je poznat po svojoj navijačkoj skupini Tornado. KK Zadar je osnovan 1945. godine, postavši dom mnogih velikana poput Krešimira Ćosića i Pina Gjergje. Današnja dvorana Krešimira Ćosića je dom KK Zadra, kao znak na njegovo sjećanje.

Povijest

Košarka je dovedena u Zadar preko talijanskih studenata. Zahvaljujići njima igra se razvijala bez obzira na skromna igrališta i opremu u gradu, da bi 1. listopada 1930. napokon bila osnovana službena košarkaška organizacija u Zadru.

Poslije Drugog svjetskog rata

Dana 6. srpnja 1945. osnovano je fiskulturno društvo Zadar i košarka je bila jedna od sekcija. Osnovali su ju Tullio Rochlitzer, Berto Nadoveza (stric Pere Nadoveze) i Enzo Sovitti. Već u kolovozu iste godine Zadar sudjeluje na fiskulturnom natjecanju u Zagrebu i osvaja drugo mjesto u muškoj i ženskoj konkurenciji. Na tom neslužbenom prvenstvu Hrvatske prva je bila Rijeka, a Zadar je bio drugi. Igrali su: Berto Nadoveza, Tullio Rochlitzer, Teo Bernardi, Ermano Vazzoler, Ante Zeraušek, Gojko Mirković, Enzo Sovitti, Gianni Lazzari i Norino Scirocchini.A u rujnu je održan turnir u Zadru u kojem su sudjelovale četiri gradske ekipe: Arbanasi, Valdeghisi, Voštarnica i Zadar. Tu je prvi put igrano i doigravanje, prvoplasirana i drugoplasirana momčad igrale su za prvo mjesto. To se u Europi uvelo tek 40 godina kasnije.

Zadar 1946. osvaja prvo mjesto na hrvatskom prvenstvu i drugo mjesto na saveznom natjecanju. Zadarski igrači Guido Pitoni i Madera Kalmeta nastupali su za jugoslavensku reprezentaciju. Hrvatsko se prvenstvo se te 1946. igralo u Zadru. Za Zadar su igrali: August Zenne, Tullio Rochlitzer, Ante Zeraušek, Ermano Vazzoler, Gvido Pittoni, Enzo Sovitti, Nade Domin, Izidor-Iži Maršan i Ratko Alunni. Potom su išli na prvenstvo Jugoslavije koje se igralo u Beogradu. Sastavu su se pridružili Gojko Mirković i Ante Relja. Trenirao ih je Đuro Vujanić. Postali su doprvaci. Uspjeh su ponovili u Zagrebu naredne godine.

Godine 1947. Zadar osvaja prvenstvo Dalmacije i hrvatsko prvenstvo, dok se 1948. osnivaju selekcije juniorskih i pionirskih momčadi.

Dana 15. rujna 1951. u Slobodnoj Dalmaciji izlazi članak u o atmosferi navijača na utakmicama u Zadru. Na nekim značajnijim utakmicama znalo se okupiti i do 4000 ljudi. U to vrijeme Grad Zadar je imao oko 25.000 stanovnika.

Veliki se sastav prvaka osuo iseljavanjem pojedinih prvotimaca u Italiju. Ponajbolji igrač i veliki trener Tullio Rochlitzer je 1951. otišao u Crvenu zvezdu, a poslije u Italiju. To osipanje igračko kadra rezultiralo je ispadanjem iz prve lige, jedini put u povijesti KK Zadra.

Novo igralište i početak zlatnih godina

Dana 31. svibnja 1952. godine utakmicom protiv zagrebačke Mladosti otvoreno je novo igralište. Vec sljedeće godine zadarski igrači pocčinju emigrirati zbog političkih i ekonomskih razloga, tako da se Zadar ne uspijeva održati u saveznom natjecanju par godina. Godine 1958. Zadar se vraća u savezno natjecanje i osvaja 4. mjesto. To je bio početak zlatnih godina zadarske košarke koji kulminira s tri osvojena prvenstva 1965., 1967. i 1968. Zadar je tih godina bio jedna od najpopularnijih momčadi ne samo u Jugoslaviji nego i Europi, gdje su se uspjeli plasirati vrlo visoko. U to vrijeme su u Zadru igrale i do danas dvije najveće legende kluba, Giuseppe Gjergja i Krešimir Ćosić. Dvorana Jazine izgrađena je 1967. u roku od samo 2 mjeseca.^{[nedostaje izvor]}

Kup i još dva prvenstva (1970. – 1975.)

Nakon trećeg osvojenog prvenstva Krešimir Ćosić odlazi u SAD na Brigham Young, a Giergia odlazi u Italiju gdje je bio igrač/trener. Giergia se uskoro vraća natrag i 1970. Zadar osvaja jugoslavenski kup. Finale kupa igralo se u Splitu protiv Jugoplastike, a u finalu se pojavljuje Ćosić koji se vratio iz Amerike. Zadar je pobijedio rezultatom 64-60, a najbolji igrači utakmice bili su Gjergja (23) i Ćosić (19). Pred kraj utakmice kod izjednačenog rezultata 57-57, Giergia je preuzeo stvari u svoje ruke. U tri napada postiže 6 koševa i dovodi Zadar do nedostižnih 63-57, nakon čega je utakmica bila gotova.^{[nedostaje izvor]}

Zadar ponovo osvaja dva prvenstva zaredom 1974. i 1975. Ovo zadnje prvenstvo osvojeno je nizom od 25 pobjeda. Jedini poraz doživljen je u prvom kolu od Jugoplastike u Splitu. Nakon toga Zadar niže 25 pobjeda do kraja sezone u tada najjacoj ligi Europe. U napadu Zadar je imao prosjek suta od 53 %, skoro 90 koševa po utakmici, dok je u obrani primao samo 78 koševa po utakmici. Nažalost, to je bio kraj zlatnih godina zadarske košarke, Giuseppe Giergia se u 38. godini života oprostio od košarke, a Krešimir Ćosić ponovo odlazi iz Zadra.^{[nedostaje izvor]}

Razdoblje od 1975. do 1986.

Od 1975. do 1980. Zadar nastavlja igrati u saveznom natjecanju i uglavnom završava sezone u sredini tablice. Od igrača, tih godina se značajno ističe Branko Skroče, tri puta najbolji strijelac jugoslavenskog prvenstva, koji i dan danas stoji na vrhu kao igrač s najviše postignutih koševa u Zadru, i koji je kao jugoslavenski reprezentativac osvojio zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Manili 1978. i na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980.^{[nedostaje izvor]}

U sezoni 1980./81. Giuseppe Giergia postaje trenerom Zadra i dovodi Stojka Vrankovića, koji će 10 godina kasnije zaigrati u NBA kao jedini igrača Zadra koji je nastupio u najjačoj svjetskoj košarkaškoj ligi. Zbog obveza vojnog roka, Branko Skroce nije igrao za Zadar, ali klub ipak i bez njega uspijeva završiti treći u saveznom natjecanju i probija se do polufinala Kupa Radivoja Koraća. To su nakon 1975. i dužeg vremena bile najuspješnije godine zadarske košarke. U momčad stižu mladi igrači, Darko Pahlić i Petar Popović. Sljedeće dvije sezone Giergia slaže momčad koja će 1986. napokon donijeti Zadru šesti naslov prvaka. Te godine Giergia se premješta u upravu kluba, a trenerom Zadra postaje Vlade Đurović.^{[nedostaje izvor]}

Razdoblje 1980-ih

Sredinom 1980-ih Cibona je bila predvođena Draženom Petrovićem, te je bila jedna od najjačih europskih momčadi. Ipak 1986. Zadar je napravio nešto što je malo tko očekivao.^{[nedostaje izvor]}

Zadar dolazi do finala prvenstva i nakon prve izgubljene utakmice u Zagrebu, dobiva drugu u Zadru, u toj utakmici za Cibonu nije nastupao Dražen Petrović zbog navodne ozljede gležnja. Treća i odlučujuća igrala se Zagrebu i svi su očekivali pobjedu Cibone. Ali Petar Popović, nakon prvog poluvremena bez koševa, daje 6 trica i postiže 36 poena u drugom poluvremenu, zajedno s 2 produžetka. Zadar je slavio 111:110 i uzeo 6. naslov prvaka. 1989. godine klub preuzimaju Krešimir Ćosić i Giuseppe Gjergja.^{[nedostaje izvor]}

Zadar u počecima samostalne Hrvatske (1990. – 2000.)

Krešimir Ćosić napustio je klub u kolovozu 1990. godine zbog nesuglasica s klupskim vodstvom. U klub se više nije vraćao, a ubrzo mu je dijagnosticirana teška bolest od koje je preminuo 1995. godine.^{[nedostaje izvor]}

U prvom izdanju novoutemeljenog Prvenstva Hrvatske (1991./92.) Zadar je igrao u finalu doigravanja, a iste je sezone nastupio i u Euroligi. U sezoni 1992./93. bio je finalist Hrvatskog kupa.^{[nedostaje izvor]}

U sljedećim godinama klub stagnira u domaćem prvenstvu i europskim natjecanjima. Godine 1996., pod vodstvom trenera Danijela Jusupa, Zadar dolazi do doigravanja Prvenstva Hrvatske, gdje je poražen od Cibone. Isti je uspjeh ponovljen i sljedeće sezone, uz Emilija Kovačića kao ključnog igrača, no naslov je ponovno pripao Ciboni.^{[nedostaje izvor]}

Godine 1998. Zadar osvaja Kup Krešimira Ćosića. Te je godine za prvu momčad debitirao 16-godišnji Marko Popović, sin legendarnog Petra Popovića. U ljeto 1999. Arijan Komazec vratio se u Zadar iz Olympiakosa, a klub je potpisao i Dina Rađu, koji je stigao iz Panathinaikosa. U sezoni 1999./2000. Zadar osvaja svoj drugi Kup Krešimira Ćosića te ponovno igra polufinale Prvenstva Hrvatske i Kupa Saporta, pri čemu su Rađa i Komazec bili nositelji igre.^{[nedostaje izvor]}

Početak 21. stoljeća

U sezonama 2000./01. i 2001./02. Zadar je dvaput igrao doigravanje Prvenstva Hrvatske te jednom finale Kupa Krešimira Ćosića, ali bez osvojenog naslova. U sezoni 2002./03. Danijel Jusup vraća se na mjesto glavnog trenera. Te sezone, s Markom Popovićem kao predvodnikom, Zadar osvaja svoj treći Kup Krešimira Ćosića te regionalnu Goodyear ligu, novoosnovano natjecanje klubova s područja bivše Jugoslavije. U finalu je svladan Maccabi Tel Aviv.^{[nedostaje izvor]}

U ljeto 2003. Marko Popović napušta klub, dok se Emilio Kovačić vraća u momčad. U sezoni 2004./05. Zadar je treći put nastupio u ULEB kupu, ali je ponovno ostao bez doigravanja za jednu pobjedu. Iste sezone klub osvaja Prvenstvo Hrvatske, prvi put nakon 19 godina, kao i četvrti Kup Krešimira Ćosića, čime je ostvarena jedna od najuspješnijih sezona u klupskoj povijesti. Godine 2006. Zadar osvaja i peti Kup Krešimira Ćosića. U sljedeće dvije sezone ponovno igra finale prvenstva, no naslov osvaja Cibona.^{[nedostaje izvor]}

Godine 2008. Zadar po drugi put postaje prvak Hrvatske, svladavši Split s 3:2 u finalnoj seriji. Posljednja utakmica, pobjeda 89:65, bila je ujedno i posljednji susret odigran u dvorani Jazine, koju su navijači često nazivali „hramom hrvatske košarke“.^{[nedostaje izvor]}

U sezoni 2008./09., Zadar se plasirao na Final Eight Eurokupa gdje je u četvrtfinalu poražen od momčadi Bilbaa.

Desetljeće bez uspjeha (2010. – 2020.)

U razdoblju od 2009. do 2020. klub prolazi kroz financijski i organizacijski nestabilno razdoblje, uz česte promjene uprava i trenera. Zadar redovito nastupa u domaćem prvenstvu i ABA ligi, ali bez većih rezultatskih iskoraka, uglavnom se boreći za ostanak u regionalnom natjecanju i plasman u doigravanje hrvatskog prvenstva.^{[nedostaje izvor]}

Razdoblje stabilizacije (2020 – 2022.)

U sezoni 2019./20. Zadar osvaja Kup Krešimira Ćosića, svoj prvi trofej nakon 2008. godine, natjecanje koje ima posebno mjesto u klupskoj i gradskoj tradiciji. U finalu je svladana Cibona pred ispunjenim tribinama Dvorane Krešimira Ćosića na Višnjiku.^{[nedostaje izvor]}

U sezoni 2020./21., obilježenoj epidemiološkim mjerama i utakmicama bez gledatelja, Zadar pod vodstvom Veljka Mršića osvaja dvostruku krunu. Najprije je obranjen Kup Krešimira Ćosića pobjedom na gostućujem terenu na Gripama, a potom je u finalu prvenstva Hrvatske ponovno svladan Split. Momčad je predvodio Dominik Mavra, a posebno se pamti peta utakmica finalne serije, kada su navijači unatoč ograničenjima snažno podržali momčad i bili važan čimbenik u osvajanju naslova prvaka Hrvatske.

Dominacija domaćim natjecanjima (2022. – danas)

Godine 2022. na klupu se vraća legendarni zadarski trener Danijel Jusup, čime započinje novo poglavlje kluba. Klub je iste sezone potpisao Luku Božića, što se pokazalo ključnim potezom. Božić u naredne dvije sezone uz iskusna imena poput Marka Ramljaka, Darija Drežnjaka te Karla Žganeca predvodi Zadrane do dva naslova prvaka Hrvatske i osvajanja Kupa Krešimira Ćosića 2024.

Klub je nakon godina borbe za opstanak u ABA ligi, vezao tri uzastupna plasmana u playoff fazu pri čemu su redovito upisivali pobjede protiv financijski nadmoćnijih euroligaša poput Partizana, Crvene zvezde te Dubaija.^{[nedostaje izvor]}

U sezoni 2024./25. Zadar je svladavši Split po prvi put u svojoj povijesti osvojio treći uzastopni naslov prvaka Hrvatske, čime je potvrdio svoju dominaciju u hrvatskoj košarci.

Dvorana Krešimira Ćosića

Dvorana

Klub je do 2008. igrao svoje utakmice u dvorani u Jazinama, a početkom sezone 2008./09. prelazi u novu dvoranu na Višnjiku, koja je ime dobila po legendi zadarske i svjetske košarke, pokojnom Krešimiru Ćosiću. Dvorana može primiti 9500 posjetitelja.

Tornado

Tornado je košarkaška navijačka skupina, osnovana 1965. godine. Ona je druga najstarija navijačka skupina na ovim prostorima, odmah nakon splitske Torcide. Od tada pa do danas ostali su uz svoj klub i pokazali svijetu ono što se je uvijek govorilo, da Zadar ima najbolje i najstrastvenije košarkaške navijače u Europi. Poznata je njihova navijačka pjesma: "Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi, njemu nije ravan".

Klupski trofeji i ostali uspjesi

Domaći

Prvenstvo Hrvatske (A-1 liga / Premijer liga):

• prvak (6): 2004./05., 2007./08., 2020./21., 2022./23., 2023./24., 2024./25.
• doprvak (12): 1992., 1997./98., 1998./99., 1999./00., 2001./02., 2003./04., 2005./06., 2006./07., 2008./09., 2009./10., 2012./13., 2021./22.
• prvak ligaškog dijela (4): 1998./99., 2003./04., 2007./08., 2018./19., 2020./21.

Kup Krešimira Ćosića:

• pobjednik (9): 1997./98., 1999./00., 2002./03., 2004./05., 2005./06., 2006./07., 2019./20., 2020./21., 2023./24.
• finalist (8): 1992./93., 2000./01., 2001./02., 2003./04., 2010./11., 2014./15., 2015./16., 2025./26.

Prvenstvo Jugoslavije:

• prvak (6): 1965., 1967., 1967./68., 1973./74., 1974./75., 1985./86.
• doprvaci (3): 1946., 1947., 1964.
• treći (7): 1960., 1962., 1966., 1980./81., 1983./84., 1984./85., 1989./90.

Kup Jugoslavije:

• prvak (1): 1969./70.
• finalist (1): 1979.

Prvenstvo NR Hrvatske:

• prvak: 1946., 1947.
• doprvak: 1945. (neslužbeno prvenstvo)

Inozemni

Jadranska liga

• prvak (1): 2002./03.

Kup prvaka:

• polufinale: 1967./68., 1967./68., 1967./68.

Kup Raymonda Saporte:

• polufinale: 1999./2000.

Kup Radivoja Koraća:

• polufinale 1981./82., 1982./83., 1988./89.

Sastavi prvaka, doprvaka i trećih

• 1945.: Berto Nadoveza, Tullio Rochlitzer, Teo Bernardi, Ermano Vazzoler, Ante Zeraušek, Gojko Mirković, Enzo Sovitti, Gianni Lazzari, Norino Scirocchini (doprvaci)
• 1946.: August Zenne, Tullio Rochlitzer, Ante Zeraušek, Ermano Vazzoler, Gvido Pittoni, Enzo Sovitti, Nade Domin, Izidor-Iži Maršan, Ratko Alunni (prvaci Hrvatske)
• 1946.: August Zenne, Tullio Rochlitzer, Ante Zeraušek, Ermano Vazzoler, Gvido Pittoni, Enzo Sovitti, Nade Domin, Izidor-Iži Maršan, Ratko Alunni, Gojko Mirković, Ante Relja. Trener: Đuro Vujanić (doprvaci Jugoslavije)
• 1946.: August Zenne, Tullio Rochlitzer, Ante Zeraušek, Ermano Vazzoler, Gvido Pittoni, Enzo Sovitti, Nade Domin, Izidor-Iži Maršan, Ratko Alunni, Gojko Mirković, Ante Relja. Trener: Đuro Vujanić (doprvaci Jugoslavije)
• 1947.: August Zenne, Tullio Rochlitzer, Ante Zeraušek, Ermano Vazzoler, Gvido Pittoni, Enzo Sovitti, Nade Domin, Izidor-Iži Maršan, Ratko Alunni, Gojko Mirković, Ante Relja. Trener: Đuro Vujanić (doprvaci Jugoslavije)
• 1960.: (treći)
• 1962.: (treći)
• 1964.: (doprvaci Jugoslavije)
• 1964./65.: Vladimir Ćubrić, Đuro Stipčević, Miljenko Valčić, Marko Ostarčević, Bruno Marcelić, Jure Košta, Josip Đerđa, Petar Anić, Petar Jelić, Mile Marcelić, Krešimir Ćosić, Željko Troskot, Milan Komazec, Zanki, Brajković. Trener: Enzo Sovitti (prvaci Jugoslavije)
• 1966.: (treći)
• 1966./67.: Josip Ðerda, Krešimir Ćosić, Miljenko Valčić, Petar Jelić, Đuro Stipčević, Željko Troskot, Brajković, Milan Komazec, Petar Anić, Laura, Jure Košta, Bruno Marcelić, Mile Marcelić, I. Troskot, Ortika. Trener: Đorđo Zdrilić (prvaci Jugoslavije)
• 1967./68.: Miljenko Valčić, Đuro Stipčević, Laura, Milan Komazec, Troskot, Jure Košta, Josip Đerđa, Krešimir Ćosić, Goran Brajković, Bruno Marcelić, Mile Marcelić. Trener: Đorđo Zdrilić (prvaci Jugoslavije)
• 1969./70.: Vlado Vanjak, Đuro Stipčević, Goran Brajković, Bruno Marcelić, Milan Komazec, Josip Đerđa, Vlado Gruškovnjak, Krešimir Ćosić, Nedjeljko-Mišo Ostarčević, Nikola Olujić, Petar Jelić. Trener: Trpimir Lokin (osvajači kupa)
• 1973./74.: Perinčić, Fabijan, Bruno Marcelić, Petani, Josip Ðerda, Krešimir Ćosić, Jerak, Ostarčević, Matulović, Skroče, Bakija, Bjedov. Trener: Valčić (prvaci Jugoslavije)
• 1974./75.: Perinčić, Fabijanić, Bakija, Bjedov, B. Marcelić, Doug Richards, Petani, Šuljak, Čosić, Jerak, Ostarčević, Matulović, Skroče, Fabulić, Grdović, Ðerda. Trener: Valčić (prvaci Jugoslavije)
• 1980./81.: (treći)
• 1983./84.: (treći)
• 1984./85.: (treći)
• 1985./86.: Darko Pahlić, Petar Popović, Milan Mlađan, Ante Matulović, Zdenko Babić, Draženko Blažević, Stojko Vranković, Veljko Petranović, Ivica Obad, Boris Hrabrov,. Tijekom prvenstva nastupili su i Dragomir Čiklić, Arijan Komazec i Stipe Šarlija. Trener: Vladimir Đurović, pomoćni trener: Branko Šuljak.
• 1989./90.: (treći)
• 1997./98.: osvajači kupa Krešimira Ćosića (1)
• 1999./00.: osvajači kupa Krešimira Ćosića (2)
• 2002./03.: osvajači kupa Krešimira Ćosića (3), osvajači ABA lige
• 2004./05.: prvaci Hrvatske (1), osvajači kupa Krešimira Ćosića (4)
• 2005./06.: osvajači kupa Krešimira Ćosića (5)
• 2006./07.: osvajači kupa Krešimira Ćosića (6)
• 2007./08.: prvaci Hrvatske (2)
• 2019./20.: osvajači kupa Krešimira Ćosića (7)
• 2020./21.: prvaci Hrvatske (3), osvajači kupa Krešimira Ćosića (8)
• 2022./23.: prvaci Hrvatske (4)
• 2023./24.: prvaci Hrvatske (5), osvajači kupa Krešimira Ćosića (9)

Poznati igrači

Zdenko Babić - postavio svjetski rekord u dresu Zadra Luka Božić Krešimir Ćosić Josip Đerđa Tomislav Knežević Arijan Komazec Emilio Kovačić

Ivica Obad Hrvoje Perinčić Veljko Petranović Marko Popović Petar Popović Dino Rađa

Tulio Roklicer Josip Sesar Branko Skroče Stipe Šarlija Stojko Vranković Dejan Bodiroga

Najtrofejniji igrači

barem 5 titula
Košarkaš	Σ	Liga	Kup	Ostalo
Giuseppe Gjergja	6	5	1	0
Jakov Vladović	6	1	4	1
Krešimir Ćosić	5	5	0	0
Todor Gečevski	5	2	3	0

Poznati treneri

Ivica Burić Rudolf Jugo Danijel Jusup Izidor Maršan

Veljko Mršić Aleksandar Petrović Enzo Sovitti Luciano Valčić

Vladimir Vanjak Đorđo Zrilić Zmago Sagadin Vlade Đurović

Najtrofejniji treneri

barem 3 titule
Trener	Σ	Liga	Kup	Ostalo
Danijel Jusup *	8	3	4	1
4 trenera	2			0

* prvi trener Zadra s osvojenim trofejima u tri natjecanja

Vanjske poveznice

• Službene stranice KK Zadar
• Stranice navijača KK Zadar