Dalmat
| Dalmat | |
|---|---|
 Isplovljavanje Dalmata s tijelima Franje Ferdinanda i Sofije iz Metkovića prema ušću Neretve | |
Državna pripadnost:  Habsburška Monarhija Kraljevina Jugoslavija Kraljevina Italija SFRJ Hrvatska |
 |
| Klasa i vrsta | Jahta |
| Naručitelj | Nadvojvoda Karlo Stjepan Austrijski |
| Brodogradilište | San Rocco u Trstu, tvrtke Stabilimento Tecnico Triestino |
| Porinuće | 1896. |
| Stavljen u službu | 1896. |
| Povučen iz službe | 1970. |
| Preimenovan | Ossero; Vila; Fata; Orjen; Istranka |
| Status | djelomično potpoljen |
| Glavne osobine | |
| Istisnina | 286 tona |
| Dužina | 41,15 m (preko svega 44,96 m) |
| Širina | 6,1 m |
| Visina | od vodene linije do glavne palube je 1,49 m |
| Gaz | 3,2 m |
| Pogon | cilindrični kotao i vertikalni parni stroj snage 275 kW i dva bermudska jedra, jedno na pramčanom i jedno na krmenom jarbolu |
| Brzina | 12 čvorova (22 km/h) |
| Posada | 12 članova posade |
| Napomene | u vlasništvu Udruge lađara Neretve |
Dalmat (kroz povijest još i je Ossero, Vila, Fata, Orjen i Istranka) bila je jahta Austro-Ugarske mornarice, Kraljevske jugoslavenske ratne mornarice, Talijanske kraljevske ratne mornarice i Jugoslavenske ratne mornarice. Izgrađena kao Ossero (talijanski naziv za Osor na Cresu) u Trstu 1896. godine, prebačena je u Austro-Ugarsku mornaricu 1899. godine, a 1901. godine preimenovana je u Dalmat. Dalmat je posljednja preživjela kraljevska jahta, a uz riječnu topovnjaču Leitha, danas brod-muzej na Dunavu u Budimpešti, te riječni monitor Bodrog, i posljednji preživjeli brod Habsburškog Carstva.[1][2] Brod je trenutačno u vlasništvu Udruge lađara Neretve, koja ga je kao pokretnu kulturnu baštinu Republike Hrvatske, otkupila od njegovih prethodnih vlasnika, talijanske obitelji Cozzi.[3]
Dalmat ima vrlo bogatu i zanimljvu povijest, naime bio je prvi to brod na Jadranskom moru koji je koristio bežičnu telegrafiju.[4] Cijeli svoj vijek provela je u vodama Jadrana.[2] Nadalje, prema nekim povijesnim izvorima, upravo je na Dalmatu dogovoren početak Prvog svjetskog rata, naime, neposredno pred početak rata na Dalmatu, usidrenom ispred dvorca Miramare u Trstu, sastali su se njemački car Vilim II i prijestolonasljednik Austro-Ugarske Monarhije Franjo Ferdinand. Navodno su u salonu broda dogovarali kakve vojne poteze izvesti ako dođe do velikog rata[5], koji je uskoro i počeo upravo atentatom na Franju Ferdinanda, gdje je Dalmat opet imao svoju ulogu u njegovom prijevozu prema Sarajevu i prijevozu njegovih posmrtnih ostataka u Beč.
Jahtu prvotnog naziva Ossero naručio je nadvojvoda Karlo Stjepan Austrijski, nećak cara Franje Josipa I.[5] Izgrađena je od češkog čelika u brodogradilištu San Rocco u Trstu, tvrtke Stabilimento Tecnico Triestino, 1896. godine.[5][1][6] Bila je 43,77 m duga, 5,85 m široka i 3,22 m visoka. Za pogon je imao jedan cilindrični kotao i vertikalni parni stroj snage 275 kW i dva bermudska jedra, jedno na pramčanom i jedno na krmenom jarbolu. Postizao je najveću brzinu od 11 čvorova. Posadu je činilo 12 članova posade.[2][5] Imala je istisninu od 260 toma.[7][5] Brod je postao vodeći brod Carskog i kraljevskog jaht kluba.[5]. Nakon obnove u Kraljevini Jugoslaviji, navode se nove dimenzije. Istisnina je sada 286 tona, dužina 41,15 m, a preko svega 44,96 m, širina 6,1 m. Bočna visina od vodene linije do glavne palube je 1,49 m, a najveći gaz 3,2 m.[2]
Iz nepoznatog razloga nadvojvoda prodaje brod 1899. austrougarskoj mornarici, a 1901. preimenovan je u Dalmat i dobija novu matičnu luku u Zadru.[2] Služio je kao kraljevska jahta i vodeći brod carskog namjesnika za Dalmaciju.[5][6][1][4]
Godine 1914. pomogla je u prijevozu nadvojvode Franje Ferdinanda od Austrije u Bosnu i Hercegovinu. Franjo Ferdinand je za Sarajevo krenuo iz Beč posebnim vlakom do Trsta, dok je njegova supruga Sofija putovala izravno vlakom iz Beča za Sarajevo.[2] Nadvojvoda je potom iz Trsta vojnim brodom SMS Viribus Unitis doplovio do ušća Neretve, da bi se onda 25. lipnja 1914. ukrcao na jahtu Dalmat, budući da je manji brod bio prikladniji za riječna putovanja. Dalmatom je doplovio do Metkovića gdje mu je bio priređen svečani doček. Nakon atentata tijela Franje Ferdinanda i Sofije su 30. lipnja 1914. vlakom prevezena do Metkovića, ukrcana na jahtu Dalmat koja ih je onda prevezla do broda SMS Viribus Unitis.[8][9][1]
Dalmat je služio u austrougarskoj mornarici tijekom cijelog Prvog svjetskog rata. Od 26. kolovoza 1914. bio je stacioniran u crnogorskoj luci Zelenici. Od 1916. bio je zapovjedni brod za podmorničke snage u Kotoru.[5] Nakon poslijeratnog raspada Austro-Ugarske prebačen je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i služio je kao jedna od dvije jahte (druga je bila Lada) u Kraljevskoj jugoslavenskoj mornarici (država je 1929. preimenovana u Jugoslaviju).[6] Tijekom Drugog svjetskog rata zarobile su ga snage Sila Osovine, a od 1941. služio je u Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici kao Fata. Vratio se pod jugoslavensku kontrolu nakon primirja u Cassibileu 1943. i preimenovan je u Vilu. Godine 1945. Jugoslavija, tada pod komunističkom kontrolom kao Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, preimenovala je brod u Orjen. Ponovno je preimenovan 1954. i postao Istranka.[6] Više godina bila je zapovjedni brod Jugoslavenske ratne mornarice.[2]
U izdanju knjige Jane's Fighting Ships iz 1972. navodi se da je imala motor 242 kW i bio je sposoban za brzinu od 12 čvorova (22 km/h).[10]
Istranka je povučena iz upotrebe 1970. godine. Brod je kasnije kupila tvrtka Union Dalmacija i pretvorila ga plutajući restoran, pod istim imenom i usidrena na splitskoj rivi.[11][4][5] Prestala se koristiti kao restoran 1991,[5] a stavljena je na prodaju 1998.[12]
Brod je kupio Gianfranco Cozzi (1951. - 2004.), zastupnik kršćanskih demokrata u talijanskom parlamentu, vlasnik tvrtke za lučke usluge i kolekcionar ratnih brodova.[11][1] Otkrio je brod kako leži napušten u hrvatskom brodogradilištu i kupio ga za 500.000 eura. Cozzi je tvrdio da je potrošio 5 milijuna eura na obnovu broda. Planirao je da se brod pridruži njegovoj kolekciji u Santo Stefano al Mareu, ali hrvatska vlada je 2003. godine spriječila brod da napusti zemlju.[1] Vlada je proglasila brod pokretnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske.[1][6]
Cozzi je platio da brod ostane u plovidbenom stanju, ali nakon njegove smrti održavanje je prestalo.[5] Brod je potonuo na svom vezu u Splitu, ali je izvučen 28. lipnja 2014., unatoč tome što je izvlačenje bilo komplicirano slabom strukturom bivše jahte i prekrivenošću blatom. Hrvatski pomorski muzej zainteresirao se za brod, ali zahtjevi Ministarstvu kulture nisu uspjeli osigurati financiranje i brod je ponovno potonuo u prosincu 2019. Pomorski muzej izvršio je osnovne popravke kako bi osigurao brod, koji je ostao u vlasništvu Cozzijeve ostavštine. Ostavština je ponudila brod hrvatskoj vladi za 100.000 eura, ali ponuda nije prihvaćena, jer se muzej mučio s prikupljanjem sredstava za osposobljavanje trupa za plovidbu.[11] Brod se nalazi u ribarskoj luci u Brižinama na rubnom dijelu Kaštel Sućurca.[13]
2009. osnovana je Udruga za spas povijesnog broda "Istranka".[2]
Početkom 2023. godine brod je od obitelji Cozzi za jedan euro otkupila Udruga lađara Neretve s ciljem njegove potpune restauracije, kako bi postao zapovjedni brod na Maratonu lađa, te ujedno brod-muzej koji bi imao stalni vez u Metkoviću[3][14][15]
- 1 2 3 4 5 6 7 Owen, Richard. 4. travnja 2003. Italy and Croatia at odds over Habsburg yacht. The Times (20. str.) (engleski) (67728). Pristupljeno 7. prosinca 2021.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 Istranka će se vratiti kao Dalmat, pod tim imenom je ušla u povijest. Slobodna Dalmacija. 29. travnja 2024.
- 1 2 Carska jahta Austrougarske monarhije Istranka u vlasnistvu je Udruge lađara Neretve. likemetkovic.hr. Pristupljeno 4. travnja 2026.
- 1 2 3 Kraj Splita trune brod na kojem je dogovoren Prvi svjetski rat. Morski HR. 19. studenoga 2019. Pristupljeno 7. prosinca 2021.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Batričević, Ivo. 18. prosinca 2020. Neizvjesna Sudbina istranke Posljednji Brod Austro-ugarske Flote Nekad Je Ugošćavao Europsku Elitu, a Sad Trune Zbog Nebrige. Dubrovački dnevnik. Pristupljeno 7. prosinca 2021.
- 1 2 3 4 5 Freivogel, Zvonimir; Schrott, Karl. 1999. Comments and Corrections: Ask Infoser: Question 6/97. Warship International (engleski). 36 (2): 204. ISSN 0043-0374. JSTOR 44890624
- ↑ Warship International (engleski). International Naval Research Organization. 1982. str. 345
- ↑ Posljednji brod Austro-Ugarske flote. www.arhiva.metkovic.hr. Pristupljeno 13. travnja 2020.
- ↑ I. Barbalić. 2008. Istranka. Leksikografski zavod Miroslav Krleža (istra.lzmk.hr). Pristupljeno 13. travnja 2020.
- ↑ Jane, Frederick Thomas. 1972. Jane's Fighting Ships (engleski). S. Low, Marston & Company. str. 677
- 1 2 3 Gašpar, Jurica. 13. srpnja 2020. Povijesni brod Istranka vraćen u plovno stanje – Pozadina priče o zaštićenom spomeniku kulture. Morski HR. Pristupljeno 7. prosinca 2021.
- ↑ De Biasio, Stefano; Freivogel, Zvonimir; Johnson, Harold; Sieche, Erwin F.; Wetherhorn, Aryeh. 1998. Disposition of ex-Austro-Hungarian Warships. Warship International. 35 (1): 100. ISSN 0043-0374. JSTOR 44890026
- ↑ Matić, Jadranka; Žižić, Damir. 11. travnja 2021. Arhitekti su zauzdali sve što je neuredno: pogledajte zašto je Ribarska luka Brižine oduševila sve, otporna je na nesretnu Kaštelansku rivijeru, propalu industriju i divlju gradnju. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 7. prosinca 2021.
- ↑ Carska jahta kojom su odvezena mrtva tijela F. Ferdinanda i njegove supruge Sofije konačno kreće u obnovu. Evo priče... slobodnadalmacija.hr. Pristupljeno 4. travnja 2026.
- ↑ Samo pod imenom ‘Dalmat‘ carska je jahta stvarala povijest. A onda je mijenjala vlasnike, prijetilo je i da je izgubimo. slobodnadalmacija.hr. Pristupljeno 4. travnja 2026.