Chioggia
| Chioggia | |
|---|---|
 |
  |
| Regija: | Veneto |
| Pokrajina: | Venecija (VE) |
| Koordinate: | 45°12′N 12°19′E / 45.200°N 12.317°E |
| Visina: | 2 m[1] |
| Površina: | 188,4 km2[1] |
| Stanovništvo: | 46 951[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 30015, 30019, 30010 |
| Pozivni broj: | 041 |
| Svetac zaštitnik: | sv. Felice i sv. Fortunato |
  Chioggia Chioggia na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | www.chioggia.org |
Chioggia (venecijanski: Cióxa, latinski: Clodia) je ribarski gradić pored Venecije (oko 25 - 50 km), u Venetu. Grad se smjestio se nalazi na južnom ulazu u Venecijansku lagunu na malom istoimenom otoku, i većem Sottomarina, preko kojeg je spojen s kopnom.
Chioggia i Sottomarina nisu bile poznate u antici, iako Plinije usput spominje Chioggiu kao Clodiu. Ime grada se mijenjalo, ovisno o povijesnom razdoblju, tako se zvao: Clodia, Cluza, Clugia, Chiozza i Chioggia.[3] Jedan od najstarijih dokumenata u kojem se navodi ime Chioggia datira iz 6. st., tada je bila grad u sastavu Bizanta. Chioggiu je sravnio sa zemljom kralj Pippin iz Italije u 9. stoljeću.
Potom je grad obnovljen kao naselje solana. U srednjem vijeku postojala su dvije Clugie; Clugia major (Velika Clugia) i Clugia minor (Mala Clugia) pješčana barijera oko 600 m dalje u Jadranskom moru.
Kao slobodni grad i sjedište biskupije Chioggia je od 1110. godine igrala značajnu ulogu u tzv Ratu za Chioggiu između Venecije i Genove. Grad je isprva 1378. godine, osvojila Genova, pa potom u lipnju 1380. godine Venecija. Od tada je Chioggia u sastavu Mletačke Republike.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 46 951. Djeca i mladi činili su 12,2 %, a starije osobe 28,6 % stanovništva.[4]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1871. | 28 051 | — |
| 1881. | 29 236 | +4,2 % |
| 1901. | 31 218 | +6,8 % |
| 1911. | 35 052 | +12,3 % |
| 1921. | 36 427 | +3,9 % |
| 1931. | 40 252 | +10,5 % |
| 1936. | 42 569 | +5,8 % |
| 1951. | 49 528 | +16,3 % |
| 1961. | 47 151 | −4,8 % |
| 1971. | 49 885 | +5,8 % |
| 1981. | 53 470 | +7,2 % |
| 1991. | 53 179 | −0,5 % |
| 2001. | 51 779 | −2,6 % |
| 2011. | 49 735 | −3,9 % |
| 2021. | 47 903 | −3,7 % |
| Izvori: [5][6] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (44 725 – 95,9 %), Rumunjska (281 – 0,6 %), …[7]
Chioggia je Venecija u minijaturi, sa svega par kanala od kojih je najveći kanal Vena, i malim uskim uličicama (kaletama, lokalno zvanim calli). Chioggia ima nekoliko srednjovjekovnim crkava, koje su sve temeljno rekonstruirane u 16 - 17. stoljeću za najvećeg prosperiteta grada.
Crkva Svete Marije, izgrađena je u 11. stoljeću, od 1110. je katedralna crkva grada, temeljno je preuređena u duhu baroka, 1623. godine prema nacrtimaarhitekta Baldassarea Longhene.
Crkva sv. Andrije (iz 18. stoljeća) ima zvonik iz 11 -12. stoljeću, to je jedan od najstarijih osmatračkih tornjeva na svijetu. U unutrašnjosti crkve nalazi se oltarna slika Raspeće Krista Jacopa Palme Starijeg.
Sve do 19. st, žene iz Chioggie nosile su osebujni tip pregača koji se mogao toliko podići da je služio i kao veo. Chioggia je poznata po čipkarstvu, poput obližnjih otoka iz lagune Pellestrina i Burana.
Chioggia je poslužila kao idealna scenografija velikom venecijanskom komediografu Carlu Goldoniju za njegove Le baruffe chiozzotte, komedije u kojima su glavni likovi, glasni ribari iz Chioggie, sa svojim svađama i podbadanjima. ( baruffa = svađa, podbadanje, chiozzotte = deminutiv od Chioggia, dakle iz Chioggice).
- Chioggia je bila vrlo dragi motiv, značajnog hrvatskog slikara Emanuela Vidovića, koji je dio svoje mladosti i školovanja proveo u Chioggi.
- John Cabot, veliki engleski moreplovac i istraživač iz XV st.
- Rosalba Carriera,venecijanska slikarica, portretistica iz XVII- XVIII st.
- Gioseffo Zarlino, glazbenik i teoretičar i XVI st.
Ribarstvo je od antike najznačajnija privredna grana u gradu. Ostale važne grane su tekstilna industrija, ciglane i čeličana u Sottomarini. Chioggia je i značajan turistički centar, sa svojih 60 hotela i 17 kampova.
- Chioggia je dobila ime po vrsti maslačka (radiča).
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ La storia di Chioggia Venezia
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- Službene stranice grada
- Sve o Chioggi
- Luka iz Chioggie Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2011. (Wayback Machine)