Curia Iulia
Curia (Hostilia, Secretarium Senatus) (fonol.:Kuria) je kuća rimskih senatora prvobitno izgrađena u doba rane rimske republike na Rimskom forumu za potrebe sastajanja rimskih senatora. Curia je bila srušena te ponovo izgrađena 44. godine p. n. e. od strane Julija Cezara i tada nazvana Curia Julia.[1] U svojoj historiji Curia je također bila korištena i kao crkva te je nosila ime Crkva Svetog Luke i Martine. Zidovi ovog objekta su bili izgrađeni sa ciglom a bio je u tlocrtu pravougaonog oblika 51,2 m dugačka i 27,4 m široka. Krov je bio napravljen od drvenih rešetki na dva voda. Ranije Curia je imala i bronzana ulazna vrata koja su kasnije prenesena na crkvu Svetog Jovana Laterana.
Etimološko značenje
[uredi | uredi izvor]Smatra se da riječ curia potiče od starolatinske riječi coviria, u značenju „skup muškaraca“ (co-, „zajedno“ + vir, „muškarac“).[2] U tom smislu, svaka skupština, javna ili privatna, mogla se nazvati curia. Pored rimskih Curia, glasačke skupštine poznate kao curiae postojale su i u ostalim gradovima Lacija, a slične institucije postojale su i u drugim dijelovima Italije. Tokom republike, lokalne Curie bile su uspostavljene u italijanskim i provincijskim municipijima i kolonijama. U doba Carstva, lokalni magistrati često su birani od strane općinskih senata, koji su također postali poznati kao curiae. Proširivanjem značenja, riječ curia počela je označavati ne samo skupštinu, već i mjesto na kojem se ona sastajala, poput zgrade za sastanke.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Live, Ancient Rome (2021-01-21). "Ancient Rome Live | Discover the Curia Iulia in the Roman Forum". Ancient Rome Live (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-12-17.
- ↑ Benton, William (publisher) (1966-01-01). Webster's Third New International Dictionary of the English Language Unabridged: With Seven Language Dictionary. Internet Archive. NY, Etc.: Encyclopaedia Britannica, Inc. 1966.
- ↑ N. G. L. Hammond & H.H. Scullard (1970). The Oxford Classical Dictionary (Second Edition). Internet Archive.
