Beril
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Beril | |
|---|---|
Varijeteti berila:morganit, akvamarin i heliodor | |
| Općenito | |
| Kategorija | silikatni minerali |
| Hemijska formula | Be3Al2(SiO3)6 |
| Identifikacija | |
| Boja | zelen, plav, žut, bezbojan, ružičast |
| Kristalni habitus | masivan do kristaličan |
| Kristalni sistem | heksagonski |
| Kalavost | nesavršena |
| Tvrdoća | 7,5 - 8 |
| Sjaj | staklast |
| Relativna gustoća | 2,76 |
Beril je mineral hemijske formule Be3Al2Si6O18 , odnosno berilijum-aluminijski ciklosilikat. Kristali berila kristališu heksagonski i mogu biti izuzetno veliki, metarskih dimenzija. Beril se odlikuje školjkastim prijelomom, tvrdoća mu je 7,5-8, ima staklast sjaj i može biti proziran do poluproziran. Zeleni varijetet berila se naziva smaragd.[1]
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Riječ beril posuđena je, preko starofrancuskog beryl i latinskog beryllus, iz starogrčkog βήρυλλος (bḗryllos), koji je označavao različite plavozelene kamene.[2] Taj naziv potiče od prakritskog veruḷiya / veḷuriya („beril“), koji je na kraju dravidskog porijekla, vjerovatno izveden iz naziva mjesta Belur ili Velur, gradova u saveznoj državi Karnataka u južnoj Indiji.[3] Termin je kasnije prihvaćen i počeo se koristiti isključivo za mineral beril.
Kada su prve naočale izrađene u 13. stoljeću u Italiji, sočiva su se pravila od berila (ili gorskog kristala), jer tadašnje staklo nije moglo biti dovoljno prozirno. Zbog toga su naočale u njemačkom jeziku nazvane Brille.[1]
Kristalni habitus i struktura
[uredi | uredi izvor]Beril pripada heksagonalnom kristalnom sistemu. Najčešće se javlja u obliku heksagonalnih prizmi (stubova), ali se može pojaviti i u masivnom habitusu. Kao ciklosilikat, beril sadrži prstenove silikatnih tetraedara SiO₃–O (gdje povezani atom O pripada drugom SiO₃), koji su raspoređeni u stupce duž C-ose i u paralelne slojeve okomite na C-osu, čime se formiraju kanali duž C-ose.[1]
Ovi kanali omogućavaju ugradnju različitih iona, neutralnih atoma i molekula u kristalnu rešetku, čime se narušava ukupna električna ravnoteža kristala i omogućavaju dodatne zamjene na mjestima aluminija, silicija i berilija u kristalnoj strukturi. Takve primjese uzrokuju raznolikost boja koje se mogu javiti kod berila. Povećanje sadržaja alkalnih elemenata u kanalima silikatnih prstenova dovodi do povećanja indeksa prelamanja svjetlosti i dvolomnosti (birefringencije).[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 "The 23rd edition of the manual of mineral science : (after James D. Dana) | WorldCat.org". search.worldcat.org (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 2. 2026.
- ↑ "Beryl". www.mindat.org. Pristupljeno 17. 2. 2026.
- ↑ "Definition of BERYL". www.merriam-webster.com (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 2. 2026.
- ↑ "An introduction to the rock-forming minerals | WorldCat.org". search.worldcat.org (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 2. 2026.
